Zrcali se tišina u iskrama Svjetlosti
Kroz dugu noćnih razmišljanja trepere zvijezde
Iluzija vremena tone u noć
Ispod satenskog pokrivača Duše
Igraju se sjećanja na zaborav iz davnina
U mekoći snenog pogleda
Na rubu drevnog odsanjanog sna
Smiješiš mi se iz topline tek skrivenog sutona
Dozivaš me nestašlukom razigranih praskozorja
I dok tvoj zagrljaj hrli u susret mojim koracima
U zrakopraznosti trenutka razlama se praznina
Nestaju
sjene izdajice
Lome se
neoprosti
Sustižu ih
Blagoslovi razumijevanja.